O Meni

Prije skoro pedeset godišta, improvizirajući melodiju na Lorkine stihove, učinio sam prvu pjesmu. S vremenom me je sve više gustala i odvažio sam se velikog pjesnika zamjenit svojim mladalački nespretnim stihom. Nazvao sam je "ZELENCI". Godištima poslije, Srđan i ja počinjali smo ponoćne serenade u Sponzi, sljubeć početne taktove s batom Mara i Bara.

IDa sam hvalu hotio, mogo sam zamolit prijatelja da napiše koju lijepu riječ. Ma to bi bilo kako da vas nagovaram, zato, - ništa od toga.
 
Grad pjevam i pišem pola stoljeća a slikam zadnjih 35 godišta. Potrijeba mi je o izvoru, riječ - dvije napisat, jer trata se o nama svima. Grad, dota od lijeposti u kamenu fermana. U kamenu, zagrljenim kamenom - mirima gradskim, što kako trnje na grani rusulice čuvaju pupoljak. Mjesto otkle i sunce nerado ishodi a kamoli čeljad što se pod mirima tiska, družeć se s čiopama,
razabiruć govor kamena, šapat mora u portu, i odjek tišine s Pelina. Grad, gdje je čeljade samo oli združeno s pukom svekolikim. Kako po volji mu je, kako izabrat hoće. A kamen pamti - sjeti se i prepozna one što opet dohode mu, pa dentilom gestom ljubaznost odvrati.
Image
Image
Image
Još ću vas zamolit za mrvicu strpljenja jer imam potrijebu zahvalit se dragoj čeljadi.
Moj prijatelj Alek i prva grupa "SABLASTI", Mario Polzer i VIG "LIBER-
TAS, VIG "DUGA"” i grupa “SIGMA" .
Ljubo Majstorović, drago čeljade, na zbilj glazbenik koji je svojim umjeteon-stvom oživio mnoge moje pjesme. 

Zahvalan sam mu za "PRIPOVIJESTI IZ GRADA, za neprocjenjivu pomoć pri snimanju sedam završnih pjesama, iprijateljstvo u kojem uživam sve ove godine.

Frano Matušić, s kojim sam snimio album "SANJALICA" i otpjevao bezbroj nastupa uz sigurnu pratnju njegove nepogriješive gitare.
I moj dragi Srđan. Od prvog dana vezalo nas je prijateljstvo i ljubav za glazbu.
Nastupili smo na puno festivala i na mnogim pozornicama, ali Sponza nam je vazda bila i ostala najdraže mjesto. Prije nego dođe vrijeme da odložimo gitare, želja mi je, a znam da hoćemo učinit još jednu ponoćnu serenadu u Sponzi.

Slikarstvo

Moj slikarski izraz začeo se negdje u šestom, sedmom godištu života. Kako je mati slikala doma je bilo puno literature o umjetnosti.
Studije konja velikog Leonarda godinama su me zaokupljale.
Vjerujem da sam nacrtao stotine konja: u propnju, u trku, u mirovanju.
Moj slikarski alat bile su olovke, kreda i jedna stara kutija vodenih boja koje su već bile korištene - rego gospara Koste Strainića.
Nosači mojih slika bile su sve zadaće (na kocke, na pruge i meni najdraže one prazne). Za velike izvedbe koristio sam betonske površine ulica: Posat, Srednji Kono i Vicina ulica. Tu su se mogli vidjeti konji u prirodnoj veličini.

Vaja napomenuti da sam u trećem razredu osnovne škole osvojio republičku nagradu za crtež (više se ne sjećam koja, ali čini mi se treća nagrada).
I tako se nastavilo do trećeg razreda srednje škole.
U 17. godištu potpisao sam prvi profesionalni ugovor kao pjevač u bendu Sablasti pa je moja likovna karijera stavljena u mirovanje. 
Ovom se prilikom zahvaljujem prvim učiteljima: Leonardu, Van Goghu i mojoj mami.
Image
Image
Image
U razdoblju opsjednutosti tresetom (najstarija kartaška igra opisana na sedam stranica talijanske enciklopedije) sedam ura dnevno vježbali smo koncentraciju, pamćenje i preciznu reakciju kroz kupe, bate i špade. Tako smo upoznavali karakter protivnika ali i reakcije suigrača. Dakako igrali smo u bibite a ne u solde.
Tako sam nakon dosta godišta opsjednutosti kartama, jedan dan umjesto u Pile, otišao u robnu kuću i kupio slikarski pribor. Zarekao sam se naslikati sto prizora grada. Taj se plan prometnuo u izvedbu nekoliko tisuća slika, a sa slikanjem nastavljam i dalje.
+385 0 98 526 794
buco@bucopende.com
© 2024,Buco Pende. All Rights Reserved

Powered by DromedarIT.NeT

Image