O Meni
Prije skoro pedeset godišta, improvizirajući melodiju na Lorkine stihove, učinio sam prvu pjesmu. S vremenom me je sve više gustala i odvažio sam se velikog pjesnika zamjenit svojim mladalački nespretnim stihom. Nazvao sam je "ZELENCI". Godištima poslije, Srđan i ja počinjali smo ponoćne serenade u Sponzi, sljubeć početne taktove s batom Mara i Bara.
IDa sam hvalu hotio, mogo sam zamolit prijatelja da napiše koju lijepu riječ. Ma to bi bilo kako da vas nagovaram, zato, - ništa od toga.
Grad pjevam i pišem pola stoljeća a slikam zadnjih 35 godišta. Potrijeba mi je o izvoru, riječ - dvije napisat, jer trata se o nama svima. Grad, dota od lijeposti u kamenu fermana. U kamenu, zagrljenim kamenom - mirima gradskim, što kako trnje na grani rusulice čuvaju pupoljak. Mjesto otkle i sunce nerado ishodi a kamoli čeljad što se pod mirima tiska, družeć se s čiopama,
razabiruć govor kamena, šapat mora u portu, i odjek tišine s Pelina. Grad, gdje je čeljade samo oli združeno s pukom svekolikim. Kako po volji mu je, kako izabrat hoće. A kamen pamti - sjeti se i prepozna one što opet dohode mu, pa dentilom gestom ljubaznost odvrati.
Još ću vas zamolit za mrvicu strpljenja jer imam potrijebu zahvalit se dragoj čeljadi.
Moj prijatelj Alek i prva grupa "SABLASTI", Mario Polzer i VIG "LIBER-
TAS, VIG "DUGA"” i grupa “SIGMA" .
Ljubo Majstorović, drago čeljade, na zbilj glazbenik koji je svojim umjeteon-stvom oživio mnoge moje pjesme.
I moj dragi Srđan. Od prvog dana vezalo nas je prijateljstvo i ljubav za glazbu.
Nastupili smo na puno festivala i na mnogim pozornicama, ali Sponza nam je vazda bila i ostala najdraže mjesto. Prije nego dođe vrijeme da odložimo gitare, želja mi je, a znam da hoćemo učinit još jednu ponoćnu serenadu u Sponzi.
Moj prijatelj Alek i prva grupa "SABLASTI", Mario Polzer i VIG "LIBER-
TAS, VIG "DUGA"” i grupa “SIGMA" .
Ljubo Majstorović, drago čeljade, na zbilj glazbenik koji je svojim umjeteon-stvom oživio mnoge moje pjesme.
Zahvalan sam mu za "PRIPOVIJESTI IZ GRADA, za neprocjenjivu pomoć pri snimanju sedam završnih pjesama, iprijateljstvo u kojem uživam sve ove godine.
Frano Matušić, s kojim sam snimio album "SANJALICA" i otpjevao bezbroj nastupa uz sigurnu pratnju njegove nepogriješive gitare.I moj dragi Srđan. Od prvog dana vezalo nas je prijateljstvo i ljubav za glazbu.
Nastupili smo na puno festivala i na mnogim pozornicama, ali Sponza nam je vazda bila i ostala najdraže mjesto. Prije nego dođe vrijeme da odložimo gitare, želja mi je, a znam da hoćemo učinit još jednu ponoćnu serenadu u Sponzi.
Slikarstvo
Moj slikarski izraz začeo se negdje u šestom, sedmom godištu života. Kako je mati slikala doma je bilo puno literature o umjetnosti.
Studije konja velikog Leonarda godinama su me zaokupljale.
Vjerujem da sam nacrtao stotine konja: u propnju, u trku, u mirovanju.
Moj slikarski alat bile su olovke, kreda i jedna stara kutija vodenih boja koje su već bile korištene - rego gospara Koste Strainića.
Nosači mojih slika bile su sve zadaće (na kocke, na pruge i meni najdraže one prazne). Za velike izvedbe koristio sam betonske površine ulica: Posat, Srednji Kono i Vicina ulica. Tu su se mogli vidjeti konji u prirodnoj veličini.
Vaja napomenuti da sam u trećem razredu osnovne škole osvojio republičku nagradu za crtež (više se ne sjećam koja, ali čini mi se treća nagrada).
I tako se nastavilo do trećeg razreda srednje škole.
U 17. godištu potpisao sam prvi profesionalni ugovor kao pjevač u bendu Sablasti pa je moja likovna karijera stavljena u mirovanje.
Ovom se prilikom zahvaljujem prvim učiteljima: Leonardu, Van Goghu i mojoj mami.
Studije konja velikog Leonarda godinama su me zaokupljale.
Vjerujem da sam nacrtao stotine konja: u propnju, u trku, u mirovanju.
Moj slikarski alat bile su olovke, kreda i jedna stara kutija vodenih boja koje su već bile korištene - rego gospara Koste Strainića.
Nosači mojih slika bile su sve zadaće (na kocke, na pruge i meni najdraže one prazne). Za velike izvedbe koristio sam betonske površine ulica: Posat, Srednji Kono i Vicina ulica. Tu su se mogli vidjeti konji u prirodnoj veličini.
Vaja napomenuti da sam u trećem razredu osnovne škole osvojio republičku nagradu za crtež (više se ne sjećam koja, ali čini mi se treća nagrada).
I tako se nastavilo do trećeg razreda srednje škole.
U 17. godištu potpisao sam prvi profesionalni ugovor kao pjevač u bendu Sablasti pa je moja likovna karijera stavljena u mirovanje.
Ovom se prilikom zahvaljujem prvim učiteljima: Leonardu, Van Goghu i mojoj mami.
U razdoblju opsjednutosti tresetom (najstarija kartaška igra opisana na sedam stranica talijanske enciklopedije) sedam ura dnevno vježbali smo koncentraciju, pamćenje i preciznu reakciju kroz kupe, bate i špade. Tako smo upoznavali karakter protivnika ali i reakcije suigrača. Dakako igrali smo u bibite a ne u solde.
Tako sam nakon dosta godišta opsjednutosti kartama, jedan dan umjesto u Pile, otišao u robnu kuću i kupio slikarski pribor. Zarekao sam se naslikati sto prizora grada. Taj se plan prometnuo u izvedbu nekoliko tisuća slika, a sa slikanjem nastavljam i dalje.
Tako sam nakon dosta godišta opsjednutosti kartama, jedan dan umjesto u Pile, otišao u robnu kuću i kupio slikarski pribor. Zarekao sam se naslikati sto prizora grada. Taj se plan prometnuo u izvedbu nekoliko tisuća slika, a sa slikanjem nastavljam i dalje.